fbpx

Kontakt

#86 Skroz prirodna

“Voleo bih da si manje lepa, onda bi više vodila računa o sebi”, rekao joj je brat od strica. Nasmejala se, bilo joj je drago. ”Stalno hodaš čupava i mokre kose, a nikada se ni ne šminkaš”- nastavljao je. Gledala ga je sa osmehom: “Da shvatim ovo kao uvredu ili kompliment?”

“Kako hoćeš, al’ meni je muka da objašnjavam ljudima i drugaricama moje žene kako nisi operisana”. Pogledala ga je u čudu. “Šta blejiš u mene, danas je to kao dobar dan.”

“Ko bre operisan?”, ciknula je. ”Pa znam ludice da nisi, ali svi kada te vide ili tvoje fotke spopadaju me da jesi.”
“I šta im kažeš?”
“Pa da te znam iz pelena i naravno da nisi, al’ ne vredi… navale ko čavke na mene… vidi joj ovo, vidi joj ono. Meni posle lakše da ućutim.”
“A što onda da se šminkam i doterujem”, sa smeškom ga je pitala, “Da još više pričaju da sam operisana?”
Ćutao je, a onda dodao, “Ma jok, nego nekad mi krivo što ove ružnjikave više dođu do izražaja, jer se šminkaju.”
“Ne mogu, pokušala sam jbt, al’ se zaboravim, pa se još i razmažem. A jednom sam stavila i veštačke trepavice, tri dana sam plakala i trljala oči, sve mi pootpadale…!”
“Seljanko!”, podrugljivo joj reče stariji brat.
“Ma ostavi me na miru, kretenčiću”, bila je kao ozbiljna.

“Ostaviće te muž, a kako ćemo te opet udati? Ko će te uzeti?”, nastavio je brat da je zadirkuje.
“Niko, kome treba izoperisana raspuštenica”, pridruživala se šalama na svoj račun, “Koja uz sve to jš nosi pamučne gaće, babske i rasparen brus.”
“Umukni budalo!!”, zagrcnuo se stariji brat i nasmejao. Jedva je progutao gutljaj kafe.

“Žao mi je što nisam rođena ranije, onda bih bila lepotica, ovako uklapam se u priču operisanih žena. Sve sada imaju visoke jagodice, puna usta, plave oči i dugu plavu kosu…” nastavljala je.
“Jbg, tržište potražnje” i dalje je zadirkivao.
“Slušaj, evo predloga, ja se šminkam i češljam, evo sparivaću i veš majke mi… naredne dve nedelje, a ti jedeš zdravo, sve što ti tvoja Tanja kuva i nema alkohola… ni piva ??”- veselo je predlagala.

Zamislio se i rekao “OK, prihvatam, al’ nema varanja!”, obožavali su oduvek svoje blesave opklade i izazove. To rade otkad su bili klinci.

“Imamo znači dogovor, ali odustaćeš već trećeg dana, kao i uvek”, unosi joj se u lice braca.

“E vala neću, idem da obnovim šminku i sve novo, a ti se pripremi na ženinu kuhinjicu i karfiol”, iskezila mu se.

Pružiše ruke i izazov je bačen na sto. Znala je unapred da će izgubiti, ali možda je trenutak da se zapita šta bi bilo stvarno da priroda nije bila tako darežljiva prema njoj. Možda bi tada više pazila na sebe i svoju kožu i telo.

Previous article#85 Intuicija
Next article#87 Kobni susret

Još tekstova

spot_img

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Pratimo se na Instagramu