fbpx

Kontakt

#49 Havaji

“U knjizi postanka mog piše neka bude sretnica…”

Tako je počinjala pesma na radiju.

Stajala je na semaforu dok je sunce peklo u njena kola, vrućina prejaka za jutro. Zamislila se o rečima pesme… da li je i u njenoj knjizi postanka to pisalo? Realno kada bi čovek pogledao, nista joj nije falilo. Dobar posao, uspešna karijera, fin muž, veliki sin. Ona lepa i dalje za svoje godine. Još uvek reaguju na nju kada se pojavi negde.

Zatrubila je nervozna gospodinu ispred sebe u koloni da krene. Kasni na posao, tamo je čeka dug i naporan dan. Nimalo lagan sastanak. Pogledala se u retrovizor, šminka je na mestu. Zagledala se malo bolje u svoje bore oko očiju. Da li je pri njenom rođenju neko gore imao možda drugačije planove za nju? Kako je upala u kolotečinu? Fakultet, posao, muž, dete… Da li je mogla ipak otići na jbn Havaje nekada, ili u Rio na karneval? To je oduvek želela. Ali kredit za stan, pa obaveze razne, dete u školu, život… prosto. Desio joj se život. I bilo je normalno da zaboravi ono o čemu je sanjala kao devojčica. Često se pitala u osnovnoj školi kako li izgleda taj beli pesak tamo na dalekim plažama? A u srednjoj se već zaklinjala sa drugaricom da posle faksa idu da vide! I šta? Evo bliži joj se 45 i nije se mrdnula po tom pitanju.

Sada je već njoj neko trubio, skrenula je bez signala. Podigla je ruku u znak izvinjenja. “Izvini prijatelju prebiram po neostvarenim željama u svom životu”, mrmljala je sebi u bradu. Gde nestane to u čoveku? Valjda ima druge prioritete. Egzistenciju. I ove godine će u CG na more, dole joj se sestra udala. Kod nje uvek idu, sin će svojim putem sa društvom. Kružila je oko zgrade gde je radila i tražila parking. Prokleta gužva. Vrućina je. I dok je opet čekala zeleno na semaforu pogled joj ode na bilbord.

Prelepa plaža sa belim peskom i zgodnom devojkom. “Sa nama je sve blizu…”, glasio je slogan. Uzela je mobilni i počela da kuca broj turističke agencije sa oglasa. Ljudi nisu samo pritiskali svoje sirene, već su je i psovali, jer zeleno ne da se upalilo, već se i ugasilo, a ona nije mrdnula. “Jbt se”, rekla je na glas “u knjizi postanka mog piše da ću videti Havaje!”

Previous article#48 Safet i Mesec
Next article#50 Kad zavoliš glumca

Još tekstova

spot_img

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Pratimo se na Instagramu