fbpx

Kontakt

#128 Neću te pustiti

Što kopaš i što diraš? Što pipaš? Ako si jednom ostavio, što opet diraš? Je li to sujeta ili šta? Ljubav nije sigurno, jer da je ljubav ne bi sada bili u ovoj situaciji. Pa mi molim te reci je li sujeta? Želja za samopotvrđivanjem? Potreba da vidiš da ne ide mi bez tebe, da mi je teško i da ima još tebe u meni… I sta bi kada vidiš to? Šta bi ti?

Po starom, primiriš se malo, pa onda opet…

Ne trebaju mi više tvoje reči, priče.. Samo pusti, i pusti mene da me prođe. Ne kidaj kao dete krastu sa rane, jer onda krvari i opet joj treba vremena da se zaustavi i stvori novu mladu kožu. A ako ti stalno iz svoje sujete čačkaš i diraš, nije dobro. Nikada neće zarasti.

Zato te neću pustiti ovaj put.

Šta je potrebno da kažem ili uradim da bi ti prestao? Možda da potvrdim da, volim te, da, nisam te prebolela, da, fališ mi i da, teško mi je! Hoće li tvoj ego sada biti zadovoljan? Hoćeš li se sada samopotvrditi?

Hoćeš li sada prestati da diraš i kopaš po mojoj rani???

Previous article#127 Neobjašnjivi smeh
Next article#129 Ranjena ptica

Još tekstova

spot_img

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Pratimo se na Instagramu